Teško je povjerovati da će vlada u koju ne vjeruju i koju ne podržavaju ni oni čijim glasovima će biti instalirana, moći da se ozbiljno uhvati u koštac sa nagomilanim ekonomskim i zdravstvenim i drugim problemima sa kojim se suočava Crna Gora. Ali sačekajmo, pošto ih je šef uporedio sa apostolima, možda posjeduju neke nadnaravne moći, pa će kako to reče mandatar „vjerom pomjerati planine“.

Crna Gora nakon 2. decembra, za kada je zakazana sjednica parlamenta na kojoj bi nova većina trebalo da izabere novu vladu, kreće u neviđeni eksperiment. Imaćemo najmanju vladu u Evropi na čije sastavljanje je odlučujući uticaj imala Srpska pravoslavna crkva, vladu koja će imati „manjinsku podršku“ većine poslanika sa liste koju je na izborima predvodio mandatar Zdravko Krivokapić. Imaćemo vladu u kojoj, po prvi put, neće biti predstavnika manjinskih partija.

U petak, mandatar Krivokapić otkrio je sve karte. Skoro tri mjeseca nakon parlamentarnih izbora i skoro dva mjeseca od kako je postao mandatar, objelodanio je imena 12 ministara – apostola, plus potpredsjednika vlade. Na pres konferenciji u hotelu „Centre Ville“ u Podgorici saopštio je da će njegovu vladu činiti: Tamara Srzentić – Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija; Olivera Injac – Ministarstvo odbrane; Sergej Sekulović – Ministarstvo unutrašnjih poslova; Ratko Mitrović – Ministarstvo ekologije; Đorđe Radulović -Ministarstvo vanjskih poslova; Jakov Milatović – Ministarstvo ekonomskog razvoja; Mladen Bojanić – Ministarstvo kapitalnih investicija; Aleksandar Stijović – Ministarstvo poljoprivede, šumarstva i vodoprivrede; Vesna Bratić – Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta; Jelena Borovinić-Bojović – Ministarstvo zdravlja; Milojko Spajić – Ministarstvo finansija i socijalnog staranja; Vladimir Leposavić – Ministarstvo pravde i manjinskih prava. Ovaj „novozavjetni broj – 12“, pokvario je „13. ratnik“ – lider Ure i koalicije „Crno na bijelo“ Dritan Abazović, koji je kao „nagradu“ za podršku „apostolsko-ekspertskoj vladi“, kao jedini političar u Krivokapićevom kabinetu dobio potpredsjedničko mjesto.

Na izbor mandatara i većine ministara presudan uticaj imao je pokojni mitropolit crnogorsko-primorski SPC Amfilohije.

Jedan od lidera DF-a Andrija Mandić nedavno je priznao da su vladike SPC Amfilohije i Joanikije insistirali, da DF prihvati Zdravka Krivokapića, do tada nepoznatog u političkim krugovima profesora Mašinskog fakulteta, kao nosioca izborne liste „Za budućnost Crne Gore“.

Još u izbornoj noći Krivokapić je u slavljeničkom govoru najavio da mu je cilj ekspertska vlada. Zatim je požurio u Hram Hristovog vaskrsenja da se pokloni i poljubi ruku svom političkom tvorcu mitropolitu Amfilohiju.

Lideri Fronta Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević, ili su u slavljeničkom zanosu prečuli poruke prvog na listi, ili ga nijesu ozbiljno shvatili, pa su pravili „račun bez krčmara“ i međusobno dijelili funkcije u budućoj vladi. Mandić je sebe vidio kao premijera, Medojević je poželio da koordinira bezbjednosnim službama, a Knežević bi se „zadovoljio“ Ministarstvom odbrane, unutrašnjih poslova ili pravde.

Međutim, Krivokapić i njegovi mentori u SPC imali su druge planove. Već 9. septembra, mimo znanja trojice lidera DF čiju je listu predvodio, potpisao je sporazum sa Aleksom Bečićem predvodnikom koalicije „Mir je naša nacija“ i Dritanom Abazovićem iz koalicije „Crno na bijelo“, da će nova vlada poštovati Ustav i neće pokretati nikakve inicijative ili postupke za izmjenu državne zastave, grba i himne, da će jačati odnose sa NATO i da neće pokretati pitanje nezavisnosti Kosova. To je naljutilo lidere DF-a jer je prvi na njihovoj listi potpisao da neće raditi ono što su oni obećali svojim biračima. Javno su izjavljivali da ga neće prihvatiti kao mandatara.

U Manastiru Ostrog, 22. septembra, dan prije konstitutivne sjednice parlamenta održan je sastanak kojem su prisustvovali Krivokapić, Abazović, lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i predstavnici Demokratske Crne Gore sa mitropolitom Afilohijem i episkopom budimljansko-nikšićkim Joanikijem.

Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam i jedan od kopredsjednika Igmanske inicijative otkrio je u intervjuu za N1 televiziju da mu je Dritan Abazović ispričao kako je pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, na tom sastanku, presudno uticao da Zdravko Krivokapić bude mandatar.

“Kada je Abazović predložio Zdravka Krivokapića za mandatara jer je predvodio listu ,,Za budućnost Crne Gore“, u tom trenutku je skočio Andrija Mandić i rekao da to ne dolazi u obzir, a da je Amfilohije, koji je tada bio u punoj snazi, samo odmahnuo rukom, na što su ovi Mandićevi samo ućutali i nevoljno prihvatili tu opciju”,citirao je Popov Abazovićeve riječi.

Sjutradan, na sjednici parlamenta prijedlog da Krivokapić bude mandatar podržao je 41 poslanik nove skupštinske većine.

MANDATAROVE „IGRE“

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, nakon konsultacija sa liderima tri koalicije koje čine većinu predložio je Skupštini 8. oktobra da Zdravko Krivokapić bude mandatar za sastav nove vlade. I „igre prijestola“ mogle su da počnu.

Krivokapić i lideri Demokratskog fronta nijesu „izgladili odnose“. Jaz između prvoga na listi i onih koje je predvodio postajao je iz dana u dan sve vidljiviji.

Krivokapić se rijetko sastajao sa liderima DF-a i ostalih partija od kojih je dobio podršku. Komunicirao je sa njima uglavnom mejlom i putem medija. Partijama je prvo 21. a potom 27. oktobra poslao pismo u kojem od njih traži da mu dostave ponude kadrovskih rješenja za kabinet koji bi imao premijera, 18 resora i tri potpredsjednika, jedan resor više od vlade Duška Markovića (bila je planirana podjela Ministarstva održivog razvoja i turizma na dva resora – jedan koji bi se bavio građevinarstvom, a drugi održivim razvojem i turizmom).

Međutim, samo tri dana nakon toga, na dan kada je umro mitropolit Amfilohije, 30. oktobra, Krivokapić je konačno okupio lidere trojne koalicije i saopštio im da želi trinaestočlani kabinet sastavljen od eksperata bez političara i bez potpredsjednika vlade.

Dobio je podršku lidera GP Ura Dritana Abazovića koji je bio zainteresovan za koordinaciju bezbjednosnih službi i Ministarstvo odbrane. Pristali su i lideri Fronta i Demokrata, ali iz DF-a su pljuštale optužbe da je mandatar izdao volju srpskog naroda, prevario birače i pao pod uticaj Ure, zapadnih ambasada i medijskih tajkuna iz „Vijesti“. Prednjačio je Nebojša Medojević, ali mu nijesu ostali dužni ni Mandić i Knežević.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se umiješao iako tvrdi da se „ne miješa“ u izbor crnogorske vlade, pa je prekorio lidere DF-a.

“Rekli su mi da su pristali na ekspertsku vladu. Mene uopšte ne slušaju, ja se sa tim ne bih saglasio. Nikada se ne bih saglasio sa manjinskom podrškom vladi”, rekao je Vučić na dan Amfilohijeve sahrane.

Krivokapić se nije obazirao na te optužbe već je 5. novembra saopštio da će vlada imati 12 ministara kao „12 apostola o kojima nas je podučavao naš mitropolit Amfilohije“. Većina koje je tada predložio ima direktne veze, bilo porodične, bilo poslovne, sa vrhom SPC. Tada je ostalo upražnjeno ministarsko mjesto u resoru odbrane, koje je Krivokapić rezervisao za Abazovića. Za ministra unutrašnjih poslova predložio je mladog advokata Nikolu Terzića, ali je on povukao kandidaturu nakon što je Pobjeda objavila da je bio u izbornom štabu Ure.

Zanimljivo je da je prethodno najozbiljniji kandidat za ministra zdravlja bio dr Vuk Kadić, ali je Amfilohije preporučio Jelenu Borovinić-Bojović. Deset apostola-eksperata sa tog prvobitnog spiska Krivokapić je zadržao i u konačnom prijedlogu.

Ipak, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će baš svi oni biti na spisku o kojem će raspravljati poslanici 2. decembra. Sjetimo se samo nesuđenog ministra odbrane Gorana Đurovića, kojem je deset minuta pred predstavljanje kandidata, rečeno da to neće biti on, nego neko drugi.

Preporuke za „apostolska mjesta“

Većina kandidata za ministre u budućoj apostolsko-ekspertskoj vladi u bliskim je rođačkim ili poslovnim vezama sa nekim u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Tako je za ministra pravosuđa i manjinskih prava predložen advokat Vladimir Leposavić, koji je bio dio pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske u borbi protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti zbog kojeg se SPC otvoreno umiješala u politiku i izbore.

Za ministarku zdravstva predložena je Jelena Borovinić, šefica Pulmološke klinike gdje se od korone liječio mitropolit Amfilohije. Bila je u centru pažnje zbog ponašanja ljekara i sveštenstva nakon njegove smrti. Ona je, saznali su dobro obaviješteni, i snaha episkopa Kirila Bojovića.

Arhitekta Ratko Mitrović, kandidat za ministra ekologije, radio je na projektu Hrama u Podgorici ali i projektovao brojne male elektrane prije nego što je, kako kaže, promijenio stav o njima. Njegov brat je starješina Hrama Hristovog vaskrsenja. Kandidat za ministra finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je sestrić episkopa dioklijskog Metodija.

Prijedlog da buduća ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta bude Vesna Bratić, vanredna profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću izazvala je najviše negativnih reakcija. Bratić je na društvenim mrežama objavila da smo smrću mitropolita Amfilohija „svi postali siročad“. Borisa Dežulovića, zbog kritika na račun radova na Manastiru Ostrog nazvala je „đubre ustaško“ i „magarac“. Za sebe kaže da je srpski nacionalista: „Ja jesam nacionalista. Srpski. To samo znači da volim svoj narod“. Kaže i da je „žensko ko žensko čak i kad je četnik“. Crnogorce naziva „Novocrnogorcima, Montenegrinima, Milogorcima, Dukljanima koji su dio etničkog inženjeringa“.

Protiv imenovanja Vesne Bratić 150 crnogorskih intelektualca i javnih radnika potpisalo je peticiju u kojoj navode kako je njen izbor bio „motivisan njenim kleronacionalističkim stavovima, a ne stručnim kvalifikacijama“.

U vladi, prvi put u posljednjih dvadeset godina, neće biti predstavnika manjinskih partija. Većina manjinskih partija odbila je da razgovara sa mandatarom o učešću u izvršnoj vlasti jer neće da budu dekor i smatraju da je ustavni koncept građanske, multietničke, multikonfesionalne Crne Gore ugrožen ponašanjem mandatara i nekih partija koje ga podržavaju. Na razgovore sa Krivokapićem pristala je samo Albanska lista Nika Đeljošaja, ali je na kraju i ona ostala „kratkih rukava“, bez ministarskih fotelja.

Lideri Fronta ne kriju bijes što su skrajnuti, ali će ipak glasati za Krivokapićevu vladu. Sav apsurd, možda najbolje oslikava izjava Milana Kneževića da ih je Krivokapić doveo pred „svršen čin“ i da ovo nije ekspertska vlada nego „postizborna koalicija Građanskog pokreta Ura i NVO „Ne damo Crnu Goru“.

– Za vladu ćemo glasati ali će ona imati manjinsku podršku. Kako bi gledao na poslanika koji ne bi glasao za vladu? Ne dovodim u mogućnost da će neko iz DF-a biti protiv. Vjerovatno će neko iznijeti kritičko mišljenje o toj vladi. Nigdje nije zabilježeno da pobjednička lista daje manjinsku podršku svom nosiocu liste i tri poslanika Ure – rekao je Knežević.

Na kraju, teško je povjerovati da će vlada u koju ne vjeruju i koju ne podržavaju ni oni čijim glasovima će biti instalirana, moći da se ozbiljno uhvati u koštac sa nagomilanim ekonomskim i zdravstvenim i drugim problemima sa kojim se suočava Crna Gora. Ali sačekajmo, pošto ih je šef uporedio sa apostolima, možda posjeduju neke nadnaravne moći, pa će kao što reče mandatar „vjerom pomjerati planine“.

Pobjeda

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here