Piše

dr Žarko Borović

Crna Gora sve više tone u međunacionalni raskol i netrpeljivost unutar pravoslavnog korpusa. Raskol Srba i Crnogoraca poprima nikad izraženije dimenzije! Teško bi bilo strancu objasniti da to nisu dva naroda, nego jedan te isti – crnogorski. Rođaci, prijatelji, kumovi…a često i rođena braća, jedni se osjećaju Srbima, a drugi Crnogorcima.

I jednima i drugima Crna Gora je matična država, i jedni i drugi tvrde da bi ginuli za nju! Samo im je nacionalni osjećaj i doživljaj te Crne Gore različit.

Sadašnja vlast licemjerno priča o pomirenju Crne Gore, tvrdi čak da je Crna Gora njihovom pobjedom pomirena! Jedan od konstituenata nove vlasti imao je i slogan “pobjede, a ne podjele”.

Sve je to brutalna laž!

Crna Gora je, više nego ikad, podijeljena. Uzalud nova vlast pokušava da prikrije posrbljavanje države-sakriveno u oblande (ciljeva koje objeručke podržavam) demokratizacije, borbe protiv kriminala, pravedne države… Ali, svuda i na svakom koraku iz tih oblandi izlazi potiranje svega crnogorskog. Od formiranja vlade dvanaest apostola, pa dalje redom… Treba li naglašavati da se sve radi uz asistenciju, a često i pod dirigentskom palicom SPC-glavnog negatora i crnogorske nacije i svega što je crnogorsko?!

Prethodna vlast napravila je partijsku državu. Načinom vladanja ogadila je takvu državu i mnogim iskrenim suverenistima. Velika je laž i obmana da su se ponašali kao da je to njihova privatna država. Nijesu! Da su se ponašali kao da im je privatna svojina-čuvali bi je. Na odgovorna mjesta dovodili bi prave ljude, sposobne i stručne. Ne bi i one koji su državu pljačkali, beskrupulozno krčmili obale, rijeke i planine. Neki su podsjećali na zvijeri koje uhvate nedužan i bespomoćan plijen.

Svakako je bilo i dobrih stvari i mudrih poteza, posebno na međunarodnom planu, ali sjenka nepočinstava je suvise velika.

A onda su na scenu stupili “oslobodioci”.

Najveći dio njih negatori su Crnogoraca, negatori države, sa SPC na čelu. Pričaju o oslobađanju od korupcije, od nepotizma, od partijske države, od kriminala, a najradije bi je oslobodili od Crnogoraca!

Zaparalo je uši njihovo smirivanje suverenista, uplašenih za status države, riječima: “Crna će Gora ostati tu gdje jeste, niko je neće ponijeti, ne brinite……” Pa nikad je niko nije ni ponio, ni Turci, ni Austrougari 1916, ni fasisti 1941…. Ostala je tu gdje jeste i 1918…

Vidimo i kako izgleda njihovo kadriranje “stručnim” i “kompetentnim” ljudima. Svuda “po dubini” je opšti grabež za funkcijama i foteljama. Jedina je razlika što su od partijske države krenuli da prave partijsko-crkveno-nacionalno-rođačku drzavu. Još samo da sprovedu “nacionalno pomirenje”- i stvar je završena!

A njihovo “pomirenje” je utjerivanje Crnogoraca u srpske hramove, nazivanje Crnogoraca pogrdnim imenima: milogorcima, dukljanima, neuspješnim inžinjeringom… Godinama slušamo kako su Srbi u ovoj državi bili ugroženi. To je takođe manipulacija i laž!

U ovoj su državi bili ugroženi i manje vrijedni SVI oni koji nisu bili članovi vladajućih partija. A najviše- upravo Crnogorci!

Srbi su imali gdje i da se okupe, kome da se žale i traže zaštitu. Imali su SPC, imali su srpsku kuću, imali su srpske i prosrpske medije, nacionalni savjet, Maticu srpsku… Pojedini su tražili zaštitu čak i od predsjednika druge države!?

Kome da se žale Crnogorci??? Od koga da traže zaštitu oni Crnogorci koji nisu u partijama??? Kome su mogli i kome mogu danas da se obrate???

Na sceni je finalizacija višemjesečnih litija i parola “ne damo svetinje”! Ne daju svetinje svojoj državi, ali će ih rado dati drugoj!?

Kroz izmjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti i ko zna kakvim jos zakonima, svu vjekovnu sakralnu imovinu i sakralno blago Crne Gore prepisaće na Srpsku pravoslavnu crkvu, čije je sjediste u Beogradu! Treba biti slijepac pa ne vidjeti da je prepisuju drugoj državi.

Iz oblande brižnog “zaključavanja” Crne Gore za božićne i novogodišnje praznike, a u cilju zaustavljanja epidemije, iscurilo je da to ne važi za vjernike, da su vjernici posebno tretirani, i to vjernici “tradicionalnih ” vjerskih zajednica!?

Nema dileme da su pod “tradicionalnom” vjerskom zajednicom mislili na SPC (uz Katolicku i IZ). Po njihovom vidjenju-Srpska pravoslavna crkva je TRADICIONALNA u Crnoj Gori, a Crnogorska pravoslavna crkva je nevladina organizacija, nekanonska, nepriznata, miraševska, policijska…

Crnogorci, dakle, nemaju pravo na svoju crnogorsku crkvu…Baš bi me zanimalo kako će oni koji vjeruju u onaj svijet izači sjutra pred Njegoša, Svetog Petra Cetinjskog, Ivana Crnojevića… i reći im da u Crnoj Gori ne postoji i nikad nije postojala Crnogorska pravoslavna crkva, a da je u Crnoj Gori tradicionalna Srpska pravoslavna crkva!?

Kao građanin ove države, JAVNO pozivam čelnike vladajuće koalicije, Zdravka Krivokapića, Aleksu Bečića i Dritana Abazovića da što prije izađu sa njihovom platformom nacionalnog srpsko-crnogorskog pomirenja u Crnoj Gori o kojem toliko pričaju! Njihovi prethodnici dominantno su napravili partijsku podjelu države.

Pozivam ih da ne dozvole da sve ovo što se dešava pređe u nepovratnu nacionalnu podijeljenost društva i države. Saglasićemo se da je nacionalna podijeljenost i raskol nesto najgore!

Ako smatraju da Crnogorce treba ubijediti da su Srbi i ako smatraju da SPC treba da bude crkva ljudi koji se osjecaju Crnogorcima-na pogresnom su putu. Jasno je da je crkveno pitanje glavni kamen razdora i generator nacionalnih podjela Srba i Crnogoraca.

Dok god je SPC jedina pravoslavna crkva u Crnoj Gori-tu nacionalnog pomirenja nema.

Kako da Crnogorci kao svoju prihvate onu crkvu čije glavno učenje nije pravoslavlje, nego svetosavlje- jedna država, jedan narod, jedna vjera (naravno, srpska država i srpski narod).

Nema nacionalnog pomirenja dokle god se o pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori ne bude odlučivalo u Crnoj Gori, uključujući, naravno, i izbor novog mitropolita. Treba prestati sa jalovim istorijskim raspravama da li je Crnogorska crkva bila autokefalna ili nije. Jeste, ali sve i da nije, danas je Crna Gora samostalna i suverena država. Zašto da bude jedina država na svijetu ( pored Bjelorusije) sa većinskim pravoslavnim stanovnistvom, koja nema svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu????

Ne treba se slijepo pozivati na kanone- to je opet manipulacija. Skoro sve, danas kanonski priznate pravoslavne crkve u svijetu, prošle su trnovit put do toga priznanja. Skoro nijednoj to kanonsko priznanje nije dato olako. Mnoge su, prije toga priznanja, decenijama funkcionisale kao kanonski nepriznate. Danasnji primjer Makedonske i Ukrajinske crkve je ilustracija toga.

Uostalom, te kanone nije pisao ni Bog, ni Isus Hrist, nego ljudi! Da ih je pisao Isus Hrist, ne bi postojalo stotine hrišćanskih crkava u svijetu, nego jedna! Uvijek su carevi, kraljevi i vladari odlučivali o crkvi- od cara Konstantina pa naovamo. Ili makar imali ogroman uticaj na dešavanja u crkvi.

Tako je i danas.

Suština je da, ako se iskreno želi nacionalno pomirenje Srba i Crnogoraca- naći će se način da se riješi crkveno pitanje u Crnoj Gori. A, ako se to pomirenje ne želi… i za to će se, sasvim sigurno, naći opravdanje. Samo što će ono, u suštini, biti manipulacija sa dramatičnim posljedicama po društvo i državu.

Antena M

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here