Pitanje (ne)priznavanja pravisnažno utvrdjene istine da se u Srebrenici dogodio genocid iznenada je ali ne i neopravdano postalo centralno pitanje u odnosu nove vladajuće većine u Crnoj Gori i bošnjačke nacionalne manjine i njenih političkih predstavnika.

Bošnjačka stranka je još tokom predizborne kampanje insistirala na tome da se o ovom pitanju izjasne one političke snage koje se predstavljaju kao gradjanske i plediraju na bošnjačke glasove ili partnerstva sa strankama Bošnjaka a koje se do sada nisu izjašnjavale o ovom pitanju ili su poricale genocid.

Odgovor je bio nemušt i, na prvi pogled, zbunjujući ali u suštini jasniji od bilo kojeg direktnog.
Što iz ličnih ubjedjenja i stavova što iz političkih razloga bilo je teško reći – DA, bio je to genocid, pa se pribjegavalo raznim formulacijama koje taj zločin čine teškim ali ne i onakvim kakvim ga je proglasio medjunarodni sud za bivšu Jugoslaviju ali i Evropski parlament rezolucijom iz 2009. g. koju je tadašnji saziv Skupštine Crne Gore, 9. jula 2009. g., prihvatio usvajanjem Deklaracije o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta.

Sa stanovišta Bošnjaka svaki odgovor kojim se izbjegava ovaj genocid nazvati pravim imenom ili kojim se iza odgovora stavlja bilo kakvo “ali” civilizacijski je neprihvatljiv, relativizira genocid i dodatno dira u svježe i otvorne rane u prvom redu svakog Bošnjaka ali, valjda, i svakog čovjeka.

I tada, tokom predizborne kampanje, i danas kada je formirana nova vlast iz odredjenih krugova iz nove vlasti ovo se pitanje pokušava skinuti sa dnevnog reda tako što mu se lijepi etiketa politikantstva.

To se desilo i nakon što je Bošnjačka stranka Skupštini Crne Gore predala inicijativu za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici a koja je voljom vladajuće većine na opskurnoj, ponoćnoj sjednici parlamenta glatko odbijena bez ostavljanja mogućnosti da se o ovoj temi uopšte i raspravlja stavljanjem na dnevni red.

Ovu temo u zaborav najupornije i najbesramnije guraju upravo oni koji su se koliko do juče kleli da se Srebrenica nikada neće i ne smije zaboraviti, da se zaboravljanjem otvara put novom genocidu i da je pitanje priznavanja genocida u Srebrenici kvalifakacijsko i eliminacijsko pitanje za svaku buduću saradnju, partnerstvo ili prijateljstvo, pa makar ono bilo i samo na Facebook-u.
Vjerujem da nije nužno podvući da se radi o onima koji su se još prije izbora zakleli na partnerstvo sa onim strankama u Crnoj Gori iz čijih se redova najupornije i sa ostrašćenom žestinom punom emotivnog naboja kontinuirano negira genocid u Srebrenici a zločinci osudjeni za njega smatraju herojima.

Želim se ovim tekstom usprotiviti svakom pokušaju sklanjanja pitanja priznavanja genocida u Srebrenici iz javnisti i, ako hoćete, iz fokusa javnosti gledano sa pozicije Bošnjaka.
Ovo pitanje je za Bošnjake pitanje bola; pitanje sjećanja; pitanje nacionalnog sazrijevanja; pitanje nacionalne svijesti; pitanje konačnog oslobadjanja od naivnosti u surovom, možemo slobodno reći nenaklonjenom okruženju; jednako pitanje prošlosti i pitanje budućnosti.
Ako znamo da polituka upravlja ljudskim životima onda, svakako, ne možemo prenabregnuti činjenicu da je ovo pitanje i veoma važno političko pitanje.

I baš tu leži odgovor na pitanje: zašto je značajno da se u Skupštini Crne Gore raspravlja i glasa o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici?

Veoma je jasno.

Priznavanje genocida u Srebrenici čin je pravljenja distance prema ideji uništenja jednog naroda, prema ideji “istrage” cijele jedne nacije i prikrivanja tragova njenog postojanja.

Ta distanca je nama nužna jer tamo gdje sa napravi distanca – počinje alternativa.

Dakle, bez distance prema ovom genocidu i ideologiji koja ga je porodila mi se Bošnjaci ne možemo nadati nikakvoj alternativi stradanju i beznadju u koje nas gura nazadna nacionalistička velikodržavna ideologija.

Zato moramo i želimo biti načisto oko pitanja ko je dio alternative a ko nije.

Na kraju treba istaći da priznati genocid u Srebrenici nije i nikada ne smije postati pitanje političke odluke, to je mnogo više od toga.

To je kriterijum ljudskosti.

Ili si čovjek ili nisi.

Ako jesi, zajedno smo u projektu pravljenja boljeg društva u kojem će svaki zločin biti njihovih umova i ruku djelo, njih zločinaca, a svaka žrtva naša žrtva, nas ljudi.

Ako nisi na suprotnim smo političkim i civilizacijskim polovima i ne možemo biti nikakvi i ni u čemu partneri, partnerstvom sa tobom pogazio bih univerzalne principe ljudskosti.

Zato je važno da znamo gdje smo i da se po pitanju prihvatanja civilizacijskih, evropskih i univerzalnih ljudskih vrijednosti prebrojimo.

Zato nam je važna Rezolucija o genocidu u Srebrenici i na njoj, ako neko iz Bošnjačke stranke ovo čita, u ime budućnosti naroda koji im je dao snažni legitimitet da ga predatavljaju ali i ume zajedničke budućnosti svih gradjana Crne Gore, treba insistirati.

Antena M

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here