Predsjednik Crne Gore ne potpisuje ukaz, kako to jednostavno predstavlja Ministarstvo vanjskih poslova, već donosi i izdaje ukaz kojim sprovodi svoju odluku da opozove ambasadora na predlog koji je utvrdila Vlada. Dakle, Vlada i MVP samo predlažu, a onaj ko predlog pretvara u konačnu formu opoziva je Predsjedni, saopštila je Tamara Brajović, savjetnica predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za vanjsku politiku.

“Apsolutno nije tačno da je potpis ukaza Predsjednika protokolarnog karaktera. To je još jedna igra riječima i skretanje pažnje sa suštine nadležnosti”, poručila je ona.

Prema njenim riječima MVP svjesno sopstvenog nečinjenja ili propusta, izbjeglo je i da odgovori na izostanak djelovanja u skladu sa članom 7 Zakona o vanjskim poslovima.

“MVP kaže da Zakon o vanjskim poslovima ne propisuje razloge za opoziv. Tačno, kao što Zakon ne propisuje ni razloge za postavljenje ambasadora. Što ne znači da se o razlozima ne raspravlja i da se isti ne utvrđuju, a o njima obavještava onaj bez koga se predlog ne može pretvoriti u konačno djelo, a to je opet Predsjednik”, pojasnila je Brajović.

Ona navodi da postoji praksa prethodnih vanjskopolitičkih konsultacija na kojima se raspravljaju razlozi i za postavljenje i za opoziv šefova DKP-a.

“Takva praksa je poštovana u svakom prethodnom slučaju. Zašto to nije urađeno u ovom slučaju pitanje je za MVP?”, istakla je ona.

Već postaje uobičajeno, primjećuje Brajović, da se od strane Vlade Crne Gore Đukanovićevo poštovanje Ustava i zakona ocjenjuje i doživljava kao opstrukcija.

“Međutim, očigledno je, stvarnost pokazuje, da nova Vlada nije još shvatila da je rezultat izbora u Crnoj Gori kohabitacija i da ona funkcioniše samo ako strane sarađuju. Saradnja pretpostavlja komunikaciju i konsultacije, a to bi resoru zaduženom za vanjsku politiku i diplomatiju trebalo biti najlakše za sprovođenje. Njihove unutrašnjo-političke opservacije, koje nijesu svojstvene tom resoru, ne bih ni da komentarišem. Što se tiče pojedinačnog slučaja opoziva, koji se pominje bez navođenja preciznijih informacija, dakle opet u formi koja nije potvrda otvorene komunikacije i razmjene informacija između organa koji vrše izvršnu vlast u ovoj oblasti, iz, složićemo se, veoma važne i prijateljske zemlje, to je bilo 2018. godine”, kazale je ona.

Ono što je izostalo u reagovanju MVP, zaključuje Btajović, ambasador je opozvan zbog ispunjenja uslova za odlazak u penziju, što je inače poznata praksa u našoj diplomatiji.

Đukanović je juče saopštio da neće donijeti ukaz o opozivu sedam ambasadora jer smatra da se nijesu stekli uslovi za njegovo donošenje. On je zaražio dodatno objašnjenje od Vlade zbog čega se traži opoziv crnogorskih ambasadora, i to za svakog pojedinačno.

Tim povodom je MVP saopštilo da odbijanjem da potpiše opoziv ambasadora Đukanović opstruira Vladu.

Vlada je ranije utvrdila predloge za opoziv: ambasadora Darka Pajovića u Kini, Miodraga Vlahovića sa dužnosti ambasadora Crne Gore pri Svetoj stolici i Suverenom Malteškom redu, Obrada-Miša Stanišića sa dužnosti ambasadora u Bosni i Hercegovini, Sanje Vlahović ambasadorke u Italiji i sa ambasadorke u Republici San Marino i Republici Malti; ambasadorke Vere Kuliš u Njemačkoj, Tarzana Miloševića, ambasadora u Srbiji i Dušanke Jeknić sa ambasadorke Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Cdm

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here