Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo pozvao je premijera Zdravka Krivokapića i Vladu da potpišu Temeljni ugovor sa CPC kojim će regulisati međusobna prava i obaveze.

“Njime ćemo ugovoriti način korišćenja crkava i manastira, zaštite sakralne kulturne baštine, obrazovanja vjerskih službenika, duhovnoga uzdizanja mladoga naraštaja, duhovne brige o vjerujućim u državnim organima i ustanovama i sva druga pitanja od interesa za ugovorne strane”, navodi se pismu Mihaila upućenom Krivokapiću.

Njegovo obraćanje prenosimo integralno:

Gospodine predśedniče,

Crnogorska pravoslavna crkva, kao autokefalna i duhovna matica Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti, vjekovima je utemeljena na crnogorskom prostoru i u crnogorskom narodnom biću.

Utemeljio ju je Ivan Crnojević, 4. januara 1485. godine. Toga dana izdao je osnivačku povelju Cetinjskome manastiru i u njoj napisao: “I ogradih hram u mjestu koje se zove Cetinje, u slavu i hvalu te gospođe i majke Božije, u ime njenoga Roždestva. I napravih pri njemu manastir za upokojenje monaha, i nazvah ga mitropolijom zetskom, ako bude ugodno milostivoj Gospođi. I postavih tu mitropolita zetskoga Visariona, koji je bio u to vrijeme, da vlada svim a poslije njega nasljednici”.

Ova povelja je krsni list Crnogorske Pravoslavne Crkve, koja je autokefalni status neporecivo uspostavila toga 4. januara 1485. godine na Cetinju. Od toga dana i te godine, svi crnogorski mitropoliti suvereno su otpravljali crkvene poslove i bili zatočnici Crne Gore i njene slobode.

Presudio joj je srpski mač istoga dana i iste 1918. godine kad i crnogorskoj državi. Tu činjenicu, da je bila autokefalna i da je bila imenovana kao Crnogorska pravoslavna crkva, śedoči Ustav kraljevine Crne Gore iz 1905. godine, Ustav Svetoga sinoda Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, akt kralja Aleksandra o ujedinjenju crkava u kome se izrekom pominje, Tomos Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine, u kome je upisana kao jedna od konstiutenata takozvane Pravoslavne crkve kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i pismena korespodencija sa sestrinskim pravoslavnim crkvama.

Obnovili smo je na Lučindan 31. oktobra 1993. godine, na crnogorskom Zboru na Cetinju.

Temeljem ovih činjenica, stečenoga svojstva pravnoga lica upisanoga u registar vjerskih zajednica i člana 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vrjerskih zajednica pozivamo Vladu Crne Gore i Vas kao njenoga predśednika da potpišemo Temeljni ugovor kojim ćemo regulisati međusobna prava i obaveze.

Njime ćemo ugovoriti način korišćenja crkava i manastira, zaštite sakralne kulturne baštine, obrazovanja vjerskih službenika, duhovnoga uzdizanja mladoga naraštaja, duhovne brige o vjerujućim u državnim organima i ustanovama i sva druga pitanja od interesa za ugovorne strane.

Cdm

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here