Mnogim plažama na Crnogorskom primorju potrebna je vještačka prihrana jer su ugrožene erozijom, odnosno njihova prirodna ravnoteža je poremećena zbog niza faktora, dominantno pretjerane urbanizacije i izgrađenosti, kazao je za Pobjedu docent dr sc. Veljko Srzić sa Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu.

Srzić je učestvovao u izradi Bazne studije i idejnih rješenja za revitalizaciju plaža Mogren, Sutomore, Pržno i Petrovac koje je zahtijevalo Morsko dobro.

Prema njegovim riječima, erozija plaža i uopšte granuliranih površina u uskom obalnom području posljedica je istovremenog i dugotrajnog učinka više faktora.

“Sve intenzivniji antropološki uticaj kroz urbanizaciju, pretjeranu izgrađenost u obalnom području, neodržavanje i parcijalno ili potpuno zatvaranje bujičnih potoka narušilo je prirodno prihranjivanje plaža što je dovelo do nepostojanja ravnoteže prihrane i odnosa materijala pod djelovanjem mora. Ako dodamo tome i klimatske promjene koje, između ostalog, dovode do sve većih ekstrema u monitoringu meteoroloških i okeanografskih parametara, jednostavno se zaključuje da je prirodna prihrana drastično smanjena ili u potpunosti lokalno onemogućena”, kazao je Srzić.

On je dodao da postoje istovremeno i uticaji koji rezultiraju intenziviranim, gibanjem sedimenta od kojih su plaže izgrađene.

“Za posljedicu se uočava narušena ravnoteža i prirodne plaže u tom režimu nemaju dugoročnu samoodrživost”, kazao je Srzić.

Ističe da je i porast nivoa mora nešto o čemu se intenzivno priča i na čemu svjetska naučna zajednica kontinuirano radi.

“Svaki rezultat je hvale vrijedan, ali osim rezultata i objave podataka o godišnjem povećanju nivoa mora, potrebno se informisati o pristupu, metodologiji i pretpostavkama koje su dovele do prognoza o porastu nivoa mora. Neupitno je kako je globalan trend povećanja nivoa mora prisutan i logično je zaključiti da će se usljed toga dio obalnih područja naći pod morem u budućnosti. Na čovjeku i struci je da identifikuje, prepozna i riješi problem. Moramo biti svjesni kako živimo u izrazito dinamičnom okruženju koje je promjenjivo u vremenu i koje zahtijeva prilagođavanje”, kazao je Srzić.

Po njegovim riječima, plaže će nestati ili će se održati, ali sve zavisi od čovjeka i struke.

“Ukoliko se bude radilo na monitoringu, analizama, istraživanjima i rješenjima, možemo očekivati dugoročan rezultat u kojem će izgled i visinski položaj plaža evoluirati i biti održiv uz određenu cijenu”, kazao je Srzić.

Govoreći o eroziji crnogorskih plaža istakao je da je rješenju trebalo pristupiti sistematski, a to nije moguće preko noći.

“Plaže nijesu ni nastale u jednoj godini, ali nijesu ni nestale u jednoj godini, isto kao što problem nestajanja plaža nije detektovan unazad godinu. Prvo je trebalo obrazovati kadar koji će razviti kompetencije i odgovarajuće kvalifikacije za probleme obalnog inženjerstva s naglaskom na analize transporta sedimenta u morskom okruženju, oblikovanje, projektovanje i izvođenje plaža, planiranje i definiciju postupaka stabilizacije plaža”, tvrdi Srzić, smatrajući da stručni profili za rješavanje erozija plaža Crnoj Gori nedostaju.

Naglasio je da bi za formiranje studijskog programa obrazovanja stručnjaka i dovođenje prve generacije do kraja moralo proći barem pet godina, dok bi sticanje iskustva i znanja tokom radnog odnosa osobe tog profila zahtijevalo minimalno još pet godina.

“Dakle, govorimo od oko 10 godina od danas što je jasna indicija da je kasno”, kazao je Srzić smatrajući da rješenja treba tražiti što prije.

S obzirom na projektne zadatke postavljene timu koji je radio na studijama revitalizacije i kreiranja tehničkih rješenja stabilizacije plaža u Crnoj Gori, Srzić ističe da je definisan skup profila stručnjaka koji pokrivaju komponente procesa i faktora koji definišu izgled, oblik i svojstva pojedine plaže.

“Tako je hidrolog bio angažovan na utvrđivanju svojstava površinskog oticanja, geoinformatičar na definiciji slivnog području i prostornim svojstvima koji utiču na oticanje, geomehaničari na identifikaciji granulometrijskih sastava sedimenta i procjeni podložnosti eroziji, hidrauličar za potrebe definicije režima tečenja u bujičnim koritima i procjeni nanosa kojim se plaže prihranjuju. Sve to sadržano je u predmetnim studijama i omogućilo je sprovođenje analiza dinamičkih svojstava obalne crte, kvantifikaciju uticaja vjetrom generisanih valova na plaže te na kraju i kreiranje prijedloga za revitalizaciju plaža”, objašnjava sagovornik.

Struka da se pita

Srzić naglašava da prihranjivanje plaža šteti ekosistemu i pravi neravnotežu, pa je potrebno da te poslove obavlja struka uz adekvatan normativni okvir.

“Potrebno je da struka preuzme inicijativu, da sadržaj projektne dokumentacije bude usmjeren ka očuvanju morske okoline. Ukoliko zakonska regulativa ne prepoznaje isključivost u definiciji materijala za prihranu plaže, već se na nivou sugestije definiše maksimalni udio zemlje u materijalu za prihranu, kao što je praksa u Republici Hrvatskoj, onda će investitor biti taj koji će usmjeriti projektanta na korišćenje zemlje, građevinskog otpada i sl. uglavnom jeftinijih i nekvalitetnih materijala čije korišćenje utiče na kvalitet mora koje nudimo turisti”, smatra Srzić.

On insistira na tome da je zbog zaštite mora potrebno insistirati na korišćenju kamenog materijala i definisati postupke njegove pripreme za ugradnju.

“Pod tim se podrazumijeva sijanje materijala do osiguranja željenih granulacija, ispiranje zemljane primjese sa granulata te korišćenje granulata istog postanka kao što je onaj na plaži koja se prihranjuje. Konkretno bi to značilo da se Ada Bojana prihranjuje isključivo nanosom Bojane, da se plaža u Petrovcu prihranjuje identičnim smeđe – crvenkastim granulatom i slično”, poručuje prof. Srzić.

Tempo, odnosno intenzitet prihrane plaže, prema njegovim riječima, zavisi od toga da li se kreira nova plažna površina na lokaciji na kojoj plaža ne postoji u postojećem stanju ili se prihranjuje postojeća.

“U prvom slučaju, plažu osim nasipanja treba i zaštititi, odnosno stabilizovati njen sediment kako bi se spriječio nekontrolisani gubitak. To podrazumijeva planiranje napera, podvodnih pragova, betonskih elemenata za stabilizaciju i ostala tipska rješenja. Ovakvi projekti, po pravilu, nešto su zahtjevniji od projekata prihrane postojeće plaže i iziskuju više vremena za sprovođenje do izvođenja radova”,kazao je Srzić.

Po njemu, važno je i da prihranu plaže strateški treba sprovoditi u proljeće, tokom marta i aprila, prije turističke sezone.

“Na taj način ostavlja se dovoljno vremena do početka sezone i pijesak će biti ispran pod djelovanjem talasa, a ujedno će se u slučaju primjene lomljenog kamena kao granulata za prihranu, pod djelovanjem mora u određenoj mjeri oblikovati oštre ivice granulata. Postupak procjene uticaja na životnu sredinu treba u pravoj mjeri da kvantifikuje eventualne uticaje intervencija u obalnom pojasu, definiše mjere zaštite i kontroliše njihovu implementaciju”, smatra prof. Srzić.

Takođe, tvrdi da se puno korisnog, u pogledu činjenica vezanih za nestajanje i obnovu plaža u izvornom obliku, može saznati od domicilnog stanovništva.

“Ovo je vrlo čest pristup, ali isključivo kao posljedica nepostojanja sistema monitoringa plaže, a podaci služe kao ulaz u analize koje će odvesti do detekcije problema i definicije dinamičkih svojstava obalne crte u obuhvatu plaže. Tek nakon toga logično je odabrati prikladnu mjeru i kroz projektnu dokumentaciju i izvođenje implementirati je u obuhvat”, smatra Srzić.

On ističe da se pristup revitalizacije razlikuje za velike i male plaže. Kako je naveo, na većim plažama, kao na primjer na plažama Sutomore i Žukotrlica, prisutna je veća količina materijala pa je njegovo gibanje pod djelovanjem talasa intenzivnije, primarno zbog veće količine sedimenta koje učestvuje u transportnim procesima.

“Količina materijala zavisi od veličine dominantnog zrna: tako će u uslovima ravnoteže plaže od krupnog šljunka manje biti podložne promjenama od pješčanih plaža. Za razliku od spomenutih plaža, Petrovačka plaža, koja je značajno manja, pokazuje puno veću osjetljivost na talase trećeg i četvrtog kvadranta. Tako se za vrijeme juga detektuje smanjenje površine lica plaže u istočnom djelu, dok talas drugog i trećeg kvadranta rezultira gibanjem nanosa sa zapada prema istoku što je vidljivo kroz veću širinu lica plaže na zapadnom dijelu plaže u tim uslovima”, objasnio je Srzić.

Srzić navodi da je hrvatska obala manje podložna eroziji od crnogorske.

“Hrvatska ima jako razvijenu obalnu crtu koja je vidljiva kroz preko 100 ostrva i hridi, a smjer ostrva u većoj mjeri koincidira sa smjerom pružanja obale te se na taj način osigurava zaštita obale i naselja na obali od velikih talasa. Crna Gora geografski je locirana bliže Otrantskim vratima što rezultira jako velikim privjetrištima, pa je djelovanje talasa na obalu puno intenzivnije”, objasnio je Srzić.

Kako je naveo, u hrvatskom priobalju veći je uticaj plavljenja i izdizanja nivoa mora.

“Gradovi poput Trogira i Kaštela nalaze se na jako malim nadmorskim visinama i prijavljuju probleme plavljenja. Učestalo pripremaju i provode projekte na temu zaštite od plavljenja obalnog područja u njihovoj ingerenciji i razvoju real time sustave alarmiranja. U nekoj budućnosti za očekivati je i zahvate kojima se minimizira šteta nastala plavljenjem”, kazao je na kraju Srzić.

Pobjeda

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here