Cjelokupna informaciono-tehnološka infrastruktura Vlade Crne Gore je 22. avgusta ove godine bila na meti hakera, zbog čega sve do juče nije bilo moguće pristupiti zvaničnim sajtovima i mejlovima državne administracije. Crna Gora je čak tri puta do sada bila na meti snažnih sajber napada: na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016, uoči pristupanja NATO-u 2017. godine i 22. avgusta 2022. Mogu li se upoređivati ova tri napada, postoji li nit koja ih povezuje, pitanja su za nekadašnjeg ministra odbrane Crne Gore i poslanika Demokratske parije socijalista Predraga Boškovića. U intervjuu za Autonomiju, Bošković podsjeća da je Crna Gora još od 2014. godine, to jest od momenta kada je crnogorsko članstvo u NATO bilo već izvjesno, postala meta svakodnevnih hibridnih napada, uključujući i sajber napade.

”Ti su se napadi povremeno pojačavali, odnosno imali su značajno veći uticaj na kritične infrastrukture. Nema sumnje je da iza svega stoje iste grupe sa istim ciljem: onemogućiti normalno funkcionisanje državnih institucija u momentu kompleksnih političkih prilika kakve su crnogorske”, objašnjava Bošković.

Tokom tri mjeseca 2017. godine, ugroženi su bili servisi Vlade i državnih institucija, kao i neki provladini mediji. Američki obavještajni podaci ukazali su da je APT28 grupa, koja je tada navodno izvela napad, povezana sa ruskom vojnom obavještajnom službom GRU i finansirana od strane Kremlja. U to vrijeme ste bili ministar odbrane, jesu li Vam potvrđeni američki obavještajni podaci koje navodim?

BOŠKOVIĆ: U tom periodu smo zaista imali sjajnu saradnju i pomoć naših zapadnih partnera, prije svega SAD i Velike Britanije, pa smo, u saradnji sa njima, napravili značajne pomake u odbrani i zaštiti naših sistema i kritične infrastrukture. Pored ostalog, omogućili smo da se utvrdi tačno porijeklo i tip virusa koji su korišteni u napadima.

Ujesen 2019. Crnu Goru je posjetio državni sekretar SAD, i tom prilikom je saopšteno da je, zahvaljujući saradnji i partnerstvu SAD i Crne Gore, otkriven novi virus i napravljena zakrpa, čime je bila omogućena zaštita nekoliko milijardi radnih stanica u svijetu. Istovremeno, zbog svoje posvećenosti kolektivnoj bezbjednosti, Crna Gora je dobila najveća priznanja od svojih zapadnih partnera.

Ministar javne uprave crnogorske Vlade Maraš Dukaj rekao je da iza najnovijeg sajber napada na infrastrukturu Crne Gore stoji kriminalna grupa ”Kuba rensomver” (Cuba ransomware group), čije je djelovanje, tvrde stručnjaci, slično grupama za ransomver sa sjedištem u Rusiji. Takođe, postoji sumnja da je grupa “kubanskih” rensomvera kineskog porijekla. Može li se tačno utvrditi ko stoji iza ove grupe?

BOŠKOVIĆ: Analize koje se rade u saradnji sa partnerima daće odgovor na porijeklo i prirodu ovih napada. Lično nemam sumnju da iza svih njih stoje ista namjera i želja da se Crna Gora predstavi kao nesposobna i kompromitovana država, čime bi se narušio i kredibiltet koji je u prethodnom periodu predanim radom stečen kod naših zapadnih partnera. Nema sumnje da su nerad i neznanje, kao glavne karakteristike prethodne dvije Vlade, veoma doprinijeli svemu što se dešava.

Može li se ovakav napad realizovati bez podrške unutar sistema? Pozivajući se na izvor iz Vlade Crne Gore, BIRN navodi da je ”maliciozni softver aploudovan direktno sa nekog od računara povezanog na vladin server”.

BOŠKOVIĆ:Nije potrebna direktna uključenost bilo koga da bi se ovakav napad sproveo u djelo. Dovoljno je da dvije godine ne investirate u hardver, softver i edukaciju i da novi tehnološki nadmoćniji sistemi nadvladaju sve što smo u kontinuitetu radili i ulagali u zaštitu naših kritičnih infrastruktura. Od jednog od najzaštićenijih sistema, koji smo ustanovili zajedno sa našim partnerima 2019. godine, tokom protekle dvije godine smo, konstantnim neulaganjem, došli u situaciju da nam se kroz mreže vladinih organa šeta kako ko hoće. Sve što sam kazao samo je još jedna potvrda nesposobnosti i neznanja vladajućih struktura, sa čime se Crna Gora suočila nakon promjena na izborima 2020. godine.

Hoćete da kažete da su, nakon promjene vlasti avgusta 2020., crnogorske institucije postale laka meta rusko-srpskog uticaja?

BOŠKOVIĆ: Uticaj Rusije na političke prilike u državama regiona, tako i u Crnoj Gori, ogroman je prije svega zahvaljujući činjenici da je Moskva imala i da i danas ima svoje proksije praktično u svakoj zemlji Zapadnog Balkana. Njihov zadatak je da slijepo slijede ruske interese i da ih predstavljaju kao svoje. Suluda agresija Rusije na Ukrajinu dovela je do toga da su se i pipci te hobotnice skratili, iako nijesu nestali. Vidjecemo šta će naredni mjeseci i godine donijeti po ovom pitanju.

U susret avgustovskim parlamentarnim izborima 2020. godine, većina partnera nam nije vjerovala kada smo upozoravali na to šta se iza svega krije i odakle tolika sredstva upotrijebljena protiv jedne male države na Balkanu. Ipak, istina prije ili kasnije izađe na vidjelo. Ljudi postaju svjesni da ono što smo govorili u susret izborima 2020. dobija i formalnu potvrdu. Naše poruke, kažem, tada nijesu mogle doći do većine građana Crne Gore, ali i do pojedinih činilaca iz međunarodne zajednice; zato smo danas tu gdje smo.

Gdje je to danas Crna Gora?

BOŠKOVIĆ: Crna Gora je u dubokoj provaliji, razvaljena po svim šavovima na kojima je počivalo građansko i evropsko društvo. Što je još i gore, planski je ugrožen i ekonomski opstanak Crne Gore.

Planski?

BOŠKOVIĆ: Naravno. Namjera je da se referendum, a i sama crnogorska nezavisnost, predstave kao naopak i kratkotrajan izlet, koji bi pod hitno trebalo poništiti. Na kraju, upravo sa tom tezom i završava sve ono što je rađeno – a počelo je sajber napadima – od 2014. godine do danas: da se pokaže da je Crna Gora neodrživa tvorevina i da su proteklih šesnaest godina njene nezavisnosti samo neprijatna i privremena epizoda. Istovremeno, želi se dokazati da je crnogorska državna nezavisnost u suštini isključivo projekat jednog čovjeka, predsjednika Mila Đukanovića, koji je na njemu radio iz ličnih interesa. Raduje me da sve više građana shvata šta se krilo iza hibridnog udara na Crnu Goru, što će potvrditi i izbori u narednom periodu na svim nivoima.

Vjerujete da će ti izbori proteći bez uplitanja ”trećih strana”?

BOŠKOVIĆ: O razgranatosti poslovno-kriminalne sheme finansiranja kampanja ne samo u Crnoj Gori, kao i o količini upotrijebljenih sredstava najbolje govore analize američkih službi, koje tvrde da je Rusija investirala preko 300 miliona dolara u namještanje izbora u drugim zemljama. Crna Gora je za to bila najpogodnije tlo.

Zašto?

BOŠKOVIĆ: Zato što smo u Crnoj Gori imali ljude koji su jedva dočekali da dobiju status pukih izvršitelja ruskih interesa. Nažalost, neke od njih još uvijek imamo na ključnim funkcijama u sistemu.

Kada govorite o ruskim proksijima, na koga konkretno mislite? Gdje je, u kojoj sferi je ruski uticaj najvidljiviji?

BOŠKOVIĆ: Taj uticaj se najbolje vidio i vidi preko SPC. To je neskriveno potvrdio aktuelni Rektor Univerziteta Crne Gore, koji je, prije sedam godina, na konferenciji u Moskvi rekao da je ”najznačajniji i najvitalniji proruski društveni organizam u Crnoj Gori je SPC”. Sve je to kasnije potvrđeno djelovanjem crkve ne samo u Crnoj Gori, već u cijelom regionu. Uostalom, nakon ruske agresije na Ukrajinu, dobili ste otvorenu i nedvojbenu podršku SPC toj agresiji.

Kada je riječ o regionu, ruski uticaj se sprovodi putem više izvršitelja – mreže političkih partija, nevladinih organizacija, značajnog broja medija. Ipak, SPC ostaje najznačajniji igrač ruskog uticaja u regionu. Zajednički imenitelj svih proksija su ogromna sredstva koja dobijaju iz istog izvora.

Uoči formiranja Vlade u Beogradu, ministar policije Srbije Alekasandar Vulin boravio je u Moskvi. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov tom je prilikom rekao da predsjednici Vladimir Putin i Aleksandar Vučič uredno komuniciraju i konsultuju se o pitanjima važnim za budućnost dvije države. Zašto Zapad nastavlja da toleriše prorusku politiku predsjednika Aleksandra Vučića?

BOŠKOVIĆ: Politika Zapada prema predsjedniku Srbije pragmatična je i racionalna sa aspekta njihovih interesa. Kao što znate, region Zapadnog Balkana ima dvije karakteristične neuralgične tačke: nezavisnost Kosova i nefunkcionalnost BiH kroz naglašene secesionističke težnje entiteta Republika Srpska. Potpuno je jasno da bi eventualni pokušaj promjene njihovog statusa vodio u sukobe i rat, koji ne bi ostali u granicama tih država, već bi se zasigurno proširili na ostatak regiona. U tom kontekstu, Zapad Vučića percipira kao nekog ko snagom svog političkog autoriteta može da drži situaciju pod kontrolom. Mislim da zato naši zapadni partneri žmure na očite autoritarne sklonosti predsjednika Republike Srbije i prave se da ne vide njegove bliske odnose sa Moskvom. Ipak, ovakav stav Zapada oročenog je trajanja: prije ili kasnije predsjednik Vučić moraće da izabere stranu. Za budućnost regiona bilo bi veoma značajno da njegova odluka bude vezana za evropsku budućnost zemlje koju vodi.

Izgleda da je predsjednik Vučić, umjesto EU, izabrao Otvoreni Blakan. Čiji je to projekat – ruski ili američki?

BOŠKOVIĆ: Projekat Otvoreni Balkan nije ni ruski ni američki. Riječ je, prije svega, o projektu onih zemalja koje su sa jedne strane opravdano umorne od letargičnosti i neefikasnosti politike proširenja Evropske unije, kao i lidera tih država koji, umjesto evropskih, žele da usvoje i primjenjuju svoja pravila. Taj projekat naišao je na odobravanje dijela zapadnih partnera, budući da Otvoreni Balkan neki od njih vide kao most saradnje između zemalja koje nemaju tradicionalno dobre odnose. U tom smislu bi Otvorenim Balkanom, barem kako ga vidi dio zapadne javnosti, bio pronađen trajni recept za stabilnost regiona. Naravno, ovaj recept je pogrešan.

Zašto je pogrešan?

BOŠKOVIĆ: Zato što je jedini recept za stabilnost regiona puna evropska integracija. Zbog toga je neophodna i puna podrška svim proevropskim snagama u regionu, a ne traženje alternative, budući da to samo ohrabruje one koji umjesto evropske traže regionalnu integraciju svojih zemalja.

Crnoj Gori nije potrebna regionalna, već evropska integracija i to mora da bude centar državne politike. Takođe, već imamo tridesetak regionalnih inicijativa, pa bi se valjalo koncetrisati na korištenje kapaciteta postojećih, a ne na smišljanje novih. Mislim prije svega na Berlinski proces. Pored toga, dozvolite da Crna Gora ima otvoreno nepovjerenje prema namjerama jednog broja protagonista ove inicijative, koje svoju politiku zasnivaju na ideji ”srpskog sveta”, što je eufemizam za velikodržavni projekat. U slučaju da se započne njegova realizacija, bojim se da bi moglo završiti na sličan način na koji je završio velikodržavni projekat devedesetih godina prošloga vijeka.

Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović kaže da je Otvoreni Balkan dobra inicijativa i da bi Crna Gora trebalo da joj se priključi. Ima li Vaša stranka mehanizme da onemogući premijera da Crnu Goru uvede u OB? Podsjećam da DPS Abazovića nije uspio da spriječi da potpiše ugovor sa državnom Crkvom Srbije.

BOŠKOVIĆ: Prije nego što odgovorim na Vaše pitanje, dozvolite da Vaše čitaoce podsjetim da je, upravo zbog potpisivanja Ugovora sa SPC, Vlada Dritana Abazovića pala, čime je DPS još jednom jasno potvrdio da ne kalkuliše kada je riječ o državnim interesima. Postojeća Vlada u tehničkom mandatu nema suštinska ovlašćenja da vodi unutrašnju i spoljnju politiku i da odlučuje o ovako krupnim pitanjima. Zato se i naziva „Vladom u tehničkom mandatu”. Sa druge strane članstvo u OB podrazumijeva usvajanje niza zakona u Skupštini Crne Gore. U aktuelnom sazivu parlamenta, većinska podrška OB ne postoji.

Govorili ste o ruskom uticaju u regionu… Koliko je jak uticaj Kine na Zapadnom Balkanu?

BOŠKOVIĆ: Uticaj Kine u poslednjih nekoliko godina značajno je narastao. Ipak, za sada možemo jasno konstatovati da Kina teži partnerskom odnosu sa svim državama regiona. Za razliku od nekih drugih adresa – recimo Rusije – koje imaju neskrivene imperijalističke naume. Čini mi se i da je prirodno da, kao globalna supersila, Kina širi svoj uticaja ne samo na Zapadnom Balkanu, nego i u svim krajevima svijeta. Kineski uticaj u regionu dodatno je ojačan s obzirom na to da je zapadna politika poslednjih godina ostavila brisan prostor za upliv trećih strana.

Koje su ključne poluge uticaja Kine u regionu?

BOŠKOVIĆ: Uticaj Kine za sada se dominantno ostvaruje na ekonomskom planu. I opet – zbog toga ne treba kriviti Kinu, već one koji nijesu u stanju da na tržištu budu dovoljno atraktivni kada je riječ o stimulisanju napretka zemalja Zapadnog Balkana. Prisjetimo se prve dionice crnogorskog autoputa: riječ je o projektu koji vrijedi 800 miliona eura, što predstavlja otprilike petinu crnogorskog BDP-a. U takvoj situaciji svaki dobar domaćin gleda da izabere najbolju ponudu na tržištu. Ponuda kineske Exim banke bila je u tom momentu najjeftinija i čini mi se logičnim što se naša Vlada odlučila upravo za tu ponudu.

Najave iz EU i SAD o snažnijem ekonomskom prisustvu u regionu ohrabruju, pa vjerujem u dodatno ekonomsko osnaživanje zemalja regiona od strane naših zapadnih partnera. U tom smislu, veoma je važno da sve evropske strukture dobiju nedvosmislenu podršku kako bi zajedno evropeizovali region i kako bi punom integracijom dugoročno riješili pitanje stabilnosti i napretka Zapadnog Balkana.

Naša je obaveza da se bavimo sobom i da rješavamo naše zadatke koje se odnose na vladavinu prava, na borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao i da što tješnje ostvarujemo odnose sa onim adresama sa kojima dijelimo zajedničke vrijednosti. Samo ćemo se na taj način oduprijeti uticajima bilo koje treće adrese.

autonomija.info

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here