Najveća prepreka za formiranje vlade Miodraga Lekića je sujeta i pohlepa za vlašću Dritana Abazovića, ocjenjuje saradnik Univerziteta Crne Gore i doktorand na Univerzitetu Loyola u Čikagu Danilo Kalezić, u emisiji “Aritmija” Gradske RTV, autorke Tamare Nikčević.

“Ne postoji, ni sa jedne strane, ideja kako bi ta vlada trebalo da izgleda. Lekić trenutno većeg protivnika ima u premijerskoj, odnosno državničkoj ambiciji Abazovića nego u međunarodnoj zajednici. To je paradoks situacija i ja nešto drugačije vidim rasplet ove krize”, ističe Kalezić.

Paradoksalno je i, kako dodaje, da se u najdelikatnijoj situaciji nalazi vanparlamentarna partija koja ima 10-15 odsto glasačkog tijela.

“Evropa sad zapravo treba da razmisli o tome da ima nužnog saveznika u suverenističkom dijelu, jer formiranje vlade u koordinatama 41 može da vodi u eroziju njihovog biračkog tijela. Mislim da je to glavna poruka za njih, koji imaju istorijsku šansu da budu faktor konstitucije Crne Gore i faktor odbrane Crne Gore”, objašnjava Kalezić.

Raspadanje je termin koji, kako naglašava, najbolje opisuje crnogorsku političku situaciju, i dodaje da to nije pesimistička definicija već realnost.

“Iz širokog korpusa političkih događaja, kao najveće razočaranje bih naveo manjinsku vladu Dritana Abazovića, zatim događaj koji spada u formacijski za jednu naciju i državu a to je potpisivanje temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, te finalno sve što se tiča ataka na ustavni poredak kroz izmjene Zakona o predsjedniku i proteste koje je taj gnusni politički čin isprovocirao”, navodi Kalezić.

Ističe da će u istorijskom smislu ipak najveću težinu imati potpisivanje tzv. temeljnog ugovora.

“Za mlade nacije, poput crnogorske, to može da znači dvije stvari: ili nestanak ili evoluciju. Crmogorsko društvo i dalje traži odgovor na nešto što je bilo pokušaj državnog i nacionalnog poniženja, odnosno uvod u samoponištenje države kakvo se već dogodilo 1918. godine”, objašnjava Kalezić.

Iako je taj proces prošao bez burnijih reakcija javnosti, Kalezić ističe da je ipak bilo potrebno da prođe malo vremena, jer je crnogorska nacionalna ali i građanska javnost, anestezirana prvenstveno medijski, a zatim i političkim sluđivanjem koje dolazi od strane izvršne vlasti.

Protesti su, kako kaže, odgovor na potpisivanje tog ugovora, odnosno zakašnjela reakcija, koja nije neuobičajena za crnogorsku političku zbilju.

“Ocjena će doći nakon očekivanih vanrednih parlamentarnih izbora, na kojima će Crnogorci prvi put demokratski dobiti priliku da odbrane sve ono što su tekovine 21. maja 2006. Do sad su je dobijali na nedemokratski način, istorijski kroz ratove, dok će sada imati priliku da na vrlo elegantan način, na izborima kazne nosioce državne izdaje i uništenja i samoponištenja Crne Gore. Biće to veliki test za crnogorske građane, i ako ga polože, možemo govoriti o pobjedi ideje suverene i demokratske Crne Gore”, poručuje Kalezić.

Manjinska vlada raskrinkala karakter Dritana Abazovića i Ure

Sumirajući političke učinke vlade Dritana Abazovića, istiće da je suverenistički blok, odnosno DPS, bio suočen sa izborom bez izbora.

“Zapadni međunarodni partneri, od kojih su neki i garantovali za Abazovića su vrlo jasno i nedvosmisleno tražili političku podršku za nešto što je projekat manjinske vlade, koju su u tom trenutku percipirali kao veoma manje lošu u odnosu na apostolsku ekspertsku vladu na čiji rad je dominantno uticala Crkva Srbije. Iz te pozicije podržati zelenog premijera koji dolazi iz tako male stranke je djelovalo politički smisleno. Nažalost, ili na sreću, stvari su brzo postale jasne”, ističe Kalezić.

Upozorava da nikada ne bi došlo do raskrinkavanja karaktera Dritana Abazovića i Ure da nije bilo manjinske vlade, te da je to imalo otrežnjujući karakter ne samo za domaću već i za međunarodnu javnost.

“Saznali smo zapravo da URA funkcioniše kao ogranak Demokratskog fronta a Demokratski front kao ispostava Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića. Postalo je jasno da se borimo sa jednom imperijalističkom regionalnom silom koja preko svojih ekspozitura u Crnoj Gori čini sve da ona prestane da funkcioniše kao demokratska država. Bez političkog harakirija koji čine pred našim očima, nikada ne bi bili načisto sa tim ko su i kakvi politički igrači u Crnoj Gori a crnogorska javnost bi nastavila da uživa u zabludama o tobože zelenoj partiji kojoj je ekološka agenda na prvom mjestu”, objašnjava Kalezić.

To što se u takvoj vladi još nalazi Bošnjačka stranka, smatra, je politički neobjašnjivo.

“Osim, ako uzmete u obzir djelovanje Aleksandra Vučića u BiH, odnosno među Bošnjacima.Ta politika je nesumnjivo našla upliv i u bošnjački nacionalni korpus i u Bošnjačku stranku i to ona treba da raščisti unutar svoje partijske strukture, jer nijedna nacionalna zajednica ne treba da bude talac bilo koje politike koja se vodi van Crne Gore. Ne treba velika politička pamet da se shvati da ta vrsta maligne politike destrukcije, koja dolazi iz Beograda prostor nalazi i u nacionalnim grupacijama koje nisu prve na udaru. Ne možete se sakriti iza zaštite funkcionisanja javnih preduzeća, od političke odgovornosti da sjedite u jednoj vladi koja je po strukturi izdajnička”, zaključuje Kalezić.

gradski.me

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here