Samo inostrani pritisak, ili možda i puka sreća, doveli su do toga da se izbjegne ozbiljnija eskalacija situacije na Kosovu prošle godine. A da li će 2023. biti prelomna?, piše DW.

Protekla godina je bila najavljivana kao prelomna i dramatična, ali se na kraju završila kao relativno mirna godina. To, naravno, ne znači da nije bilo dramatičnih upozorenja i akcija, podizanja borbene gotovosti, i momenata koji se mogu opisati kao ozbiljni incidenti, naročito na Kosovu, no bar za sada stvari su se držale pod kontrolom.

Kako je 2022. bila i izborna godina očekivalo se da će to izazvati dodatne tenzije, jer je bilo najava da će uslijediti protesti dan nakon izbora, ali su ipak i čitava predizborna kampanja, kao i postizborni period, prošli bez mnogo trzavica. Početak sukoba u Ukrajini poklopio se sa predizbornom kampanjom, i ozbiljnost te tragedije reflektovala se i na ponašanje učesnika političkog života u Srbiji. To je značajno uticalo na dinamiku i nivo političkih tenzija u Srbiji, tako da ni vlast ni opozicija nisu preduzimali neke dodatne korake koji bi značajno pogoršali situaciju.

Vlastima u Srbiji je ta činjenica dodatno olakšala nastavak autoritarne vladavine, jer se opozicija postavila kao politički činilac koji ne želi da previše talasa u trenutku kada vrh države trpi velike inostrane pritiske. Dio opozicije, doduše, jeste vršio izvjestan pritisak na vlasti što se tiče sankcija Rusiji, ali to su bila mlaka upozorenja, koja i nisu mogla bitnije uticati na odluke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Sa druge strane, provokativne akcije Prištine i Aljbina Kurtija naišle su na maltene jedinstvenu osudu vlasti i opozicije, i to je bila tema koja je dominirala drugom polovinom godine. Samo inostrani pritisak, ili možda i puka sreća, doveli su do toga da se izbjegne ozbiljnija eskalacija situacije na Kosovu.

Pitanje Kosova se očekivano nije razriješilo tokom 2022. i po starom dobrom običaju naredna godina se još jednom proglašava prelomnom kada je riječ o konačnom rješenju kosovskog problema. Ta očekivanja, dakle, nisu nova, ali za razliku od prethodnih godina ovog puta Zapad djeluje i zvuči odlučno da taj posao završi u 2023. godini. Koliko će to zaista biti ključna godina, ili će to biti još jedna bombastična najava?

Dušan Spasojević, sa Fakulteta političkih nauka, podsjeća za DW „da je više puta proteklih godina djelovalo da je taj problem blizu razrješenja, pa se to nije desilo, ali smo sada možda najbliže tome. Naravno, ne znamo hoće li se to desiti, ali sada imamo neke spoljašnje strukture koje misle da je sada povoljan trenutak da se izvrši pritisak“.

Ali, sa druge strane, nastavlja Spasojević, „imamo dva lidera, Vučića i Kurtija, koji su prilično svojeglavi i imaju neke svoje računice koje se ne uklapaju u spoljne planove. Tu vidim i najveću prepreku, da li postoji dovoljno dobra ponuda koja će zadovoljiti oba lidera. Mislim da postoje i neka ograničenja tog pritiska – ne može se očekivati da Srbija dobije, recimo, sankcije zašto što ne želi da prihvati neki sporazum sa Kosovom koji joj ne odgovara. Zato je moguće i da se rješenje tog problema dalje prolongira“, ističe Spasojević za DW.

Trend ustupaka se nastavlja

Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra „da su se i prethodnih godina dešavale neke bitne stvari, ali na žalost na štetu Srbije. Vlasti Srbije godinama čine ustupke koji bitno pogoršavaju poziciju Srbije. Stoga mislim da su se na neki način i realizovale najave da će neka od prethodnih godina biti presudna. Taj trend će se vjerovatno i nastaviti- ne vjerujem da će vlast u Beogradu ispuniti sve što se od nje traži, ali će se ponovo nastaviti politika ustupaka koji će poziciju Srbije oko Kosova svesti na još niži nivo“, procjenjuje Anđelković za DW.

„Ne očekujem, dakle, potpuno vidljivu kapitulaciju oko Kosova tokom 2023. ali će se učiniti još nekoliko koraka ka kapitulaciji koja se još uvijek skriva“, napominje on, i kaže „da ne vjeruje u datume koji su se pojavili kao rok za rješenje problema Kosova, ali da vjeruje u političke igre u kojima se od vlasti u Beogradu dobija ono što se od njih traži, a zauzvrat da vlasti uspiju da prevare građane Srbije“.

EU napredak = sankcije Rusiji?

Sankcije Rusiji su naredna velika tema za koju se očekuje da bude razriješena naredne godine. Srpske vlasti za sada kategorički odbijaju da uvedu sankcije Rusiji, ali se i na tom polju pojačava pritisak Zapada. Beograd djeluje nepokolebljivo da u tome istraje, ali u pojedinim trenucima vrh države kao da izgubi kontrolu pa navodi „kako Srbija u tom pogledu ništa ne duguje Rusiji, jer se i Rusija nije protivila sankcijama protiv Srbije devedesetih godina”. Srpsko javno mnjenje je decidno protiv takve odluke, i to je za sada vjerovatno jedini razlog koji sprječava srpske vlasti da se pridruže sankcijama.

„Ključna tačka kada će Srbija morati da uvede neke sankcije je ukoliko dođe do nekog napretka u evropskim integracijama“, ocjenjuje Dušan Spasojević. „Dokle god je u tom smislu situacija kada sada, nema nekog posebnog razloga da Beograd mijenja svoju odluku. Srbija je inače propustila tu priliku da se pridruži sankcijama, i prosto to uvođenje sankcija sada, ili za nekoliko mjeseci, ne bi dalo očekivani rezultat“, primjećuje Spasojević.

Crno-bijelo pitanje sankcija

Aleksandar Vučić bi davno uveo sankcije da se ne plaši reakcije građana i sopstvenih birača, smatra Dragomir Anđelković, koji skreće pažnju „da je tu daleko jasnija situacija nego sa Kosovom, gdje se može manipulisati, ali ovdje je pitanje sasvim jasno, ili uvodite sankcije Rusiji ili ih ne uvodite”.

Ali, postoje neki negativni trendovi kada su odnosi Srbije i Rusije u pitanju, dodaje Anđelković. „Recimo, poruka Ciprasa na kongresu Socijalističke partije Srbije (SPS) je poruka Vučiću da su spremni da ga prate u svemu. Ako mu šalju takvu poruku realno je da se nešto priprema, a Vučić sada pokušava da pripremi teren za nešto što je nepopularno među njegovim biračima i građanima. To čini mi se povećava šanse da se uvedu sankcije Rusiji“, kaže ovaj analitičar za DW.

Izbori za izborima

Srbija je nakon maltene prolaska svih rokova dobila novu vladu nakon izbora, ali dok još uvijek praktično traje popuna svih ministarstava i državnih agencija, već su krenule spekulacije o vanrednim izborima naredne godine. Poslanici i ministri nisu kako valja zasjeli u svoje klupe i fotelje, a smiješe im se novi izbori. Sve je više medijskih napisa o mogućem raspisivanju izbora 2023 godine, i argumentacija za takav potez je različita.

Svaki izbori su najprije značajna kupovina vremena, a vrijeme je za srpske vlasti u ovom trenutku nasušna potreba, ali isto tako izbori su i dodatna prilika za još veću konsolidaciju vlasti. Kao možda ključni argument za vanredne izbore jeste i neka dramatična odluka oko ranije spomenutih pitanja Kosova i sankcija Rusiji. Svaka velika odluka u tom pogledu može biti povod za nove izbore.

Dušan Spasojević navodi „kako mu sasvim realno djeluje scenario da ukoliko se ide na vanredne beogradske izbore, da se ide i na vanredne parlamentarne izbore. Ukoliko dođe do nekog značajnog spoljnopolitičkog pomeranja, ili do nekih sporazuma, ne bi me iznenadilo da se zbog toga ide na izbore kako bi se to potvrdilo. Možda to neće biti baš na proljeće, kako se očekivalo, ali je moguće da već na jesen imamo čitav niz izbornih ciklusa“, kaže Spasojević.

Računica za izbore

Mislim da se Aleksandar Vučić neće odlučiti da povuče nepopularne poteze i nakon toga ide na izbore, ocjenjuje Dragomir Anđelković.

„Ako ide na izbore, ići će na njih prije nego što donese sve te odluke koje bi mu odnijele veliki deo rejtinga. Ne vjerujem da će on prihvatiti i da daje geopolitičke ustupke koji se od njega traže, i da kopa rupu sopstvenoj vlasti. Ili će, dakle, izbori biti pre bilo kakvih ustupaka, ili ih neće biti u dogledno vrijeme“, zaključuje on.

DW

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here