Takozvani “Maršalov plan”, koji je nedavno najavio ministar finansija Milojko Spajić, a kojim je predviđeno povećanje minimalne zarade sa 250 na 450 eura, povećanje prosječne zarade sa sadašnjih 530 na 700 eura, izaziva zabrinutost kod privrednika da bi mogli doći u situaciju da otpuštaju zaposlene. Na moguće takve posljedice, u razgovoru za Dnevne, upozorava i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik hotelske grupacije Montenegro Stars Žarko Radulović.

Radulović smatra da je ideja ministra ekonomskog razvoja Milojka Spajića bila da povećanjem plata smanji sivu zonu, koja je upravo kada su zarade u pitanju ogromna i to ne samo od sada, već decenijama unazad, ali način da se to postigne nije adekvatan trenutku i uslovima poslovanja, te može primorati poslodavce na nepopularne mjere da bi opstali.

“Mi smo u CTU 2012. godine radili neku statistiku koja je pokazala da se oko 120 miliona odliva, bez ijednog centa od tog novca u budžet. Ministar Spajić vjerovatno pokušava da tu sivu zonuu ovom dijelu skrene u legalne tokove. Ali, na ovaj način mislim da ‘koljemo vola za dva kila mesa’, a mesara je na 50 metara. To mi liči na to. Gledano iz moje perspektive, a sigurno da nijesam usamljen, ovo bi bio veliki udar na kompaniju”, kaže Radulović.

U ovom trenutku, kako ističe, firma čiji je suvlasnik ima 21 milion eura prihoda godišnje i trebalo bi da taj prihod povećaju za deset miliona da bi mogli da „ispeglaju” nove Vladine mjere o minimalnoj zaradi od 450 i prosječnoj od 700 eura.

“Mislim da ovo ipak nije dobar put. Bolje bi bilo da su pojačali i edukovali inspekcijske službenike. To nije nikakva filozofija. Dovoljno je pogledati poreske kartone svakog privrednog subjekta u Crnoj Gori i uporediti ih. Ja, recimo, imam trošak između osam i po i devet miliona godišnje za plate. Neka pogledaju firme sličnih gabarita i prometa. Ako one plaćaju 500 radnika četiri miliona, tu je već nešto sumnjivo”, ističe Radulović.

Veliki broj firmi u Crnoj Gori, podsjeća sagovornik Dnevnih, prima radnike na minimalac, toliko ih plaćaju preko računa, a ostatak im daju „na ruke”.

“To je nelojalna konkurencija meni i svima drugima koji rade čisto. Mladi čovjek ne razmišlja puno, što je mladosti i svojstveno. Ali, sve jednog dana dođe na naplatu. On ima 220 eura platu preko računa, a na ruke dobije recimo još 300 ili 400 eura. I zadovoljan je. Kod mene, recimo, prosjek je 590 eura, plate se dobijaju preko računa, uz sve izmirene obaveze prema radniku i prema državi”, ističe Radulović.

Zato misli da je mnogo bolje bilo pojačat i kontrole i striktno primijeniti zakon, nego povećavati plate u ovako teškim uslovima poslovanja i tjerati poslodavce da otpuštaju zaposlene, a dio njih da drže radnike neprijavljene.

“Ne što je to njihova želja, nego da bi spasili biznis. Siguran sam da bi se pojačanom kontrolom u budžet slilo najmanje 120 miliona. Ovo meni liči da je Vlada odabrala ‘terapiju’ koja možda jeste dobra, ali nije adekvatna ovom trenutku, pa joj pacijenti mogu umrijeti”, poručuje Radulović.

Dnevne novine

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here